Vratija se Šime…

… sa turneje po bolničkim hodnicima, laboratorijima i krevetima!

Još u četvrtak, ali od nekakvih obaveza koje su me pritisle i konstantnog umora, ne stigoh ništa ovdje napisati. Pa evo pišem sad.

Ostadoh šest dana i malo mi je falilo da počnem gristi zidove od silne dosade koja uhvati kad te nište ne boli, sam si u sobi i pročitaš sve knjige i časopise koje poneseš, ispuniš brdo križaljki i spavaš cijelu noć i pola dana ko medo zimi.

Najveća sreća od svih raznoraznih srećica koje su me zakačile u ovoj nesreći je da sam se vratila kući, uz posebnu prehranu i terapiju, a moglo je biti a) malo gore, b) puno gore ili c) najgore.

Ako je već moralo nešto biti, hvala Allahu dragom da je samo ovo i hvala Mu na opomeni da se brinem više o samoj sebi.

Novi nakit stiže uskoro, malo sam usporena jer se, kao što gore spomenuh, ovaj moj bolesni organizam lako umara.

Zahvaljujem svim mojim dragim djevojčicama na riječima podrške u komentarima na prethodnom postu, kao i mojim dragim forumašicama (i forumašima) na ohrabrenju koje su mi pružili na našem kreativnom forumu Nakit Snova-bili ste mi radost u mojim teškim momentima.

Budite mi zdravi i veseli, i do sljedećeg javljanja

voli vas vaša B.

13 komentara

Komentariši